Emilij Laszowski: Matica Plemstva županije Požeške, Srijemske I Virovitičke 1745-1902 (Zagreb, 1903.)
Predgovor
IV God. 1745. opet su utjelovljene županije požeška, srijemska i virovitička kraljevini Hrvatskoj, pošto su više od 200 godina bile odijeljene od matere zemlje, stenjajući pod turskim jarmom, a oslobodjene od Turaka držane bile upravom, koja ne bijaše u skladu s historijskim pravima Hrvatske. Kad su ove županije obnovljene bile, i dobile svoje velike župane, stizalo je onamo mnogo plemića iz uže Hrvatske i iz susjedne Ugarske, a tek neznatan broj iz drugih zemalja. Ovi pridošli plemići stranom su počeli obnašati razne županijske službe, stranom opet stekoše u ovim županijama posjede na temelju raznih naslova (kr. darovnicama, zapisima, zalozima, kupom). Da su mogli uživati svoja plemićka prava i ova osigurati svom potomstvu, imali su svoje plemstvo dokazati vjerodostojnim svjedočanstvima, i ovakovo se je onda proglasivalo na županijskim skupštinama. Dokazala za plemstvo bila su: A. Litterae armales, plemićki list ili grbovnica. Primus acquirens t. j. onaj, koji je zadobio plemstvo, ako bijaše domaći čovjek ili stranac poznat u županiji, iskazao se je samo plemićkim listom, koji je onda jednostavno proglašen. Nepoznati stranac morao se je iskazati identičnim s osobom, kojoj je podijeljeno plemstvo. Ako se je plemićkim listom iskazao, koji potomak primi acquirentis, morao je vjerodostojno dokazati svoje izravno porijetlo od onoga, koji je dobio plemstvo. Takova dokazala bila su: testimoniales, fassionales, divisionales, litterae baptizatoriae itd. B. Litterae donationales regiae, kraljevska darovnica vrhu zemljišnog posjeda. Donatarius t. j. onaj, koje je dobio darovnicu za stanoviti posjed, pak i