Izložba Madjarske Grafike (Zágráb, 1965)

MAGDOLNA B. SUPKA uticao na svoje učenike svojom lepršavom maštom, virtuoznošću u crtežu. Njegove teme i figure imaju simboličan značaj, preko njih stvara univerzalni govor znacima, čiji je orijentalizirajući karakter kod Hincza čest. Verovatne će kao važna crta naše grafike pasti u oči, da se u njoj pripovedačka vena javlja u mnogo oblika i u različitoj formi. Vladimir Szabó već četiri decenije ne gubi živahnost svoje naracije: njega podjed­nako karakteriše naivno-groteskna fantazija i eiegično-pripovedački ton. Delà Kálmána Csohánya odražavaju uspomene i doživljaje sa sela, svoja osećanja i vizije izražava u crtežu uprošćenim, intimnim, zbijenim tonom, slični baladama. Károly Reich,isto,vrlo rado tumači idilu poljâ i selâ načinom biikolskim, svoj osećajni svet bez poze izražava elegantnim, ponekad rafinirano jednostavnim crtežom. Bela Kondor je markantna ličnost, svoja osećanja, fantaziju, koja izvode igru izmedju krajnosti humora i drame kao na oštrici noža, koncipira oporim, zajedljivim kontras­tima, - neobično produbljenim majstorskim znanjem i osetljivošću. Pripovedačka fantazija Ádáma Wiirtza isto je bogata, ali je pitomija, no u slučaju Bele Kondora, naklonjena je igri. Istaknuta je njegova ilustratorska delatnost. Arnold Gross pomnošću minijatora tka svoje razigrane priče o vrtovima iz snova, gde se život ljudi i biljki kao vilinski očaran sjedinjuje. U svakom uglu njegovih grafika dogadja se neko neočekivano iznenadjenje, grimasa, šala, - a duboko u njima ponajčešće se skriva filozofska misao. János Kass, zahvaljujući svom izgradjenom literarnom ukusu, interesovanju, izdigao se medju najinvencioznije naše ilustratore. Svojim ilustracijama uz tekst opere Bele Bartoka „Grad kneza s plavom bradom" rešio je nov i težak zadatak, pošto je morao da scenografiše simboličan sadržaj, da tumači medjunarodno poznato scensko delo načinom, koji u gledaocu oživljava muzički i sadržajni doživljaj ovog genijalnog delà. Gyula Feledy je postao omiljen ilustrator isto zahvaljujući svojoj živahnoj fantaziji, svakoj temi se približava ličnim i originalnim načinom razmišljanja, tako da i svoje teme oslobadja njihovog konvencionalnijeg gledanja. Njegov specifičan grafički odnos potvrdjuju izložene kompozicije na temu mira. Gábor Gacs je u svoji grafikama izborio jedinstvo forme, snage i sadržajne ekspresije, njegova unutarnja umetnička napetost je stalna i istinska, pa se usled toga Često i smelo maša orudja dramskog i grotesknog izraza. Nema radova, koji bi osećajno, misaono bili indiferentni. Károly Raszler isto svagda pokreće svoje radove sa tačke izražavanja mišljenja, humanosti, zato je svaki od njih u pogledu kompozicije jasan, puritanski i snažan, i onda, kada se tematski ne nadovezuju direktno uz prvorazredne zadatke socijalizma, koji su u prvom planu. Jedinstvo i čvrstinu njegovog Ijudskog-umetničkog razmišl janja dobro karakterišu radovi na temu mira, uporedjujući ih sa temama mrtve prirode. Tibor Rozanits i László Konstantin isto spadaju medju konstruktore mladog grafičar­­skog naraštaja,- prvog zanima prvenstveno dinamička, ritmička kompozicija, koja se može izdvojiti i skloptti u sistem iz doživljaja prirode, dočim potonjeg privlači i epska sadržina temâ, i njihov štimung. Dóra Maurer i István Gy. Molnár su eksperimentatori najmladje generacije, karakter njihovog talenta sada se razvija, sada traži nove ukuse forme i temâ, i mada je vero­­vatno, da će njihovi pogledi, njjhov ukus da dožive još mnogo promena, oni pripadaju ne bez uzroka, profilu našeg doba. Iste tako ne možemo okarakterisati prema oform­ljenoj ličnoj karakteristici još ni Liviusza Gyulaia, Gyulu Köhegyia i Lászlóa Bokrosa, koji su isto mladi, a sa njihovim radovima želeli smo da ilustriramo višestrukost pojava i talenata. Izdvaja se delatnost Csabe Rékasyja, koji kako u pogledu svojih tema, tako i u načinu izražavanja (forme) crpi iz sveta madjarskog folklora, a izdvaja se i grafika Žizi Makrisz, koja, zahvaljujući svom francuskom poreklu, predstavlja drugu vrstu esprija dekorativnog gledanja, no što pokazuje madjarska dekorativna umet­­nost, i zajedno s tim naše grafičko predstavljanje čini raznolikijim, živahnijim. Na kraju želimo ukratko okarakterisati tri umetnika starije generacije: Nándor Lajos Varga i Jenő Tarjáni pre nekoliko decenija bili su višeškolski majstori grafičara, majstorstvo, pomnost u radu, intimnu ljubav prema tehnici grafičkog umnožavanja tadanji mladi od njih su naučili. Njihovi izloženi radovi svedoče o ovom odnosu, - oni su autentični dokazi starije, ali, trajne, klasične majstorske veštine. Očigledno je, da je područje razvoja madjarske grafike prostrano, da se ovim moguć­nostima grafičari koriste prema svojoj ličnosti i mašti, ne sputavaju ih niti stilske, niti tematske obaveze. Sadržajna i estetska zabrana i za njih je samojedna, kao i za sve umetnosti: ono, što je lažno, lažno-moderno,iažno-umetnicko, dakle lažno­­humano, amoralno i destruktivno, - ono što je u suprotnosti sa pozitivnom, konstruk­tivnom tendencijom socijalizma. IZLOŽBA MADJARSKE GRAFIKE april 1965.Beograd - maj Zagreb 0 savremenoj Madjarskoj grafici Tokom istorije likovna umetnost se bezbroj puta aktivizirala kao esperanto narodâ, koji govore raznim jezicima, kao tumač njihovih kultura. Ali možda nikada nije bila toliko preka potreba kao danas, da morze umetnosti svesno i s odgovornošću prirhenimo u opštu korist razvitka kulture ljudi, koji žele mir. Izmedju granâ likovne umetnosti grafika danas i zbog toga dobija značajnu ulogu, jer je jedan od osnovnih uslova opšte razumljivosti umetničkog razgovora medju narodima besediv, izražajan, smisaon crtež - i kao osnova slikarstva. Unutar ove medjunarodno razumljive artikulacije: grafika svakog naroda ima svoj svojstven nacionalni karakter, a ovaj karakter grafičkog rukopisa pojedinih narodâ inostrano oko često puta živahnije oseća, no domaći pogled, kao što i strano uho ponajpre oseti suštinu narodnog karaktera jezikâ i muzičkih kulturâ. Modulacija ove nacionalne svojstvenosti tokom pojedinih razdoblja i društvenog razvitka predstavlja jedno od najinteresantnijih područja za istraživanje opšte istorije umetnosti, - a u naše vreme baš srodne ili različite crte likovne umetnosti socijalističkih zemalja predstavljaju predmet zajedničkih programatskih istraživanja. Prirodno je, da su u našim zemljama politički, kulturni zadaci likovne umetnosti u mnogo čemu bili slični posle oslobodjenja - tematika je proglašavala isti veliki istorijski preokret - a i to je prirodno, da se zajedno s ovim zadacima konzekventno diferencirao profil umetnosti narodâ, i prema karakteru umetničkih tradicija pojedi­nih zemalja, u službi nove, socijalističke vizuelne kulture. Kod nas u Madjarskoj ovaj zadatak je značio vaspitavanje ukusa masâ neverovatnih razmera, onih radničko-seljačkih slojeva, koji su pre rata bili isključeni iz estetskog obrazovanja, medjutim danas oni su većinom posetioci izležbi i kupci umetničkih predmeta. Postepeno su dospeli unutar prihvatanja realističkog likovnog izraza do shvatanja stilizacije, i transponiranosti boje i oblika, - tako da umetnici danas već mogu da imaju u vidu takav prosečan ukus publike, koji je u stanju da sledi najraz­­noraznije varijante umetničke fantazije, lične interpretacije i stila. Tokom decenije nakon oslobodjenja novi naraštaji grafičara zajednički, ponekad grupno su se trudili, da izgrade stil, koji odgovara idejnoj sadržini socijalističkog realizma, u kome je karakter konstruiranja uočljivo vladao, obeležavajući ovim kičmu, anatomsku formulu daljeg razvitka. Nakon ovog polaganja kamena-temeljca započeo je individualni .razvoj prema karakteru nadarenosti pojedinaca, te je ovim naša likovna umetnost postala neobično mnogostrana, bogata. Ovo pokazuje i grafički materijal naše izložbe. Majstor većine grafičara bio je Jenő Barcsay, čija je knjiga o anatomiji poznata u svetu. Kao slikar i grafičar, ima za sobom dosledrie, nepokolebivo konstruktorsko 1 stilizatorsko delo, nastalo tokom više decenija. Raspolažući dobrom osobinom odličnih majstora, nije želeo medjutim da svoju ličnost prinudno prenese na svoje učenike, te je kod njih slobodno sazrevao plod njihovog talenta. Gyula Hincz isto je tokom mnogo godina, kao profesor na višoj školi, sugestivno

Next