Szegedi képzőművészek csoportos kiállítása (Szabadka, Városi Múzeum, 1982)
Ferenc Erdei nekadašnji generalni sekretar Mađarske Akademije Nauka pre deset i nešto godina pisao je Gradsku i provincijsku sociografiju i u svom delu naveo je „Za Szegedin jednako je karakteristično dve vrste intelektualnog lica : Prvo „couleur lokale”, mesni genije „posebno svojstvo kraja” izrazivaci su bili Tömörkenj, Mora i slikar Njilasi, a drugo uloga” kosmičke ctanice” izuzetnih talenata kojima je Segedin bio prlazna stanica, kao što su bili Kalman Miksath i Geza Gardonji stari primerodavci i noveje: Atila Jožef, Mikloš Radnóti i Albert Sentgyergyi. Za Segedin je još jedna suprotnost karakteristična. Sa jedne strane konzervativni tradicionalizam, a sa druge strane folklorni avandgardizam. Prvom je bio predstavnik Sándor Balint profesor entografije, a drugom Ištvan Lehel abstraktni slikar, a može biti i reprezentator ovoga žanra. Tako se čini iako je jedno stoleče prošlo reci Erdei u korenu su istinite, unovom izdanku svakako su prinuđene da se preinače. Na ovoj izložbi Segedin u Jugoslaviji u pobratinskom gradu Subotici reprezentira Segedinski likovnu umetnost, delà na pragu 80-ih godina. Ovo su težnje, tendencije i pokušaji, koji se delimično hrane iz tradicije, pokazuje nove izdanke, delimično one, koje su iz drugih naseljene u specifično segedinsko plodno tlo. Tu se predpostavlja uopšte imal-li specialnog segedinskog plodnog tla i atmosfere u ovoj cvetajučoj umetnosti, ili je ovo samo silom objašnjeno? Pre nekoliko godina na mnogim mestima sepretpostavilo pitanje, dali ima segedinske umetničke škole? Odgovor se ovako razbistrio kao kristal : nije potrebna segedinska umetnička škola nego mađarska umetnost u Segedinu. Ove dve približnosti nisu iste. U poslednjim godinama sve više se potvrđuje, da su takvi umetnici našli dom u Segedinu, da je takvo stvaranje inspirisala ovdašnja atmosfera, koja potvrđuje rešenje ovoga pitanja. Ova delà ne samo ovde su značajna, prava verednost im je na teritoriji naše države, dakle takva umetnost je pustila žile, i cveta na obali čiji izdanci, pupoljci i lišće več su zemaljskog glasa, ne samo da su umetničke vrednosti, no drže se obeležene u celini savremene Mađarske umetnosti. Ova umetnost je naročitoga karaktera. Teško se ubraja ujedan stil, nemoguće je u jednu kutiju ugužvati. Karakteristično je za ovu umetnost: raznobojnost, raznovrsnotst, a izvore podjednako možemo nači, slikanja nizije dramatičkih i liričnich večnosti, i najmodernije težnje početka ovoga stoleca, no i renesansnoga sveta, gde čovek u centru pažnje, grčka mitologija koja je vekovima bila izvor ideja. U Segedinu je uvek na snazi bila plastica tradicija Sándor Gergelj, Jožsef Čaki i grafika Đerd Budai, Laslo Moholi Nad kao i creži izražavani bojom. Tako izgleda da je ova zdrava struktura našla svoje mesto u poslednje vreme. Ovo pojačva nekoliko naseljenih vajarskih umetnika, grafičara, stvaraoci otvorenih prikazivanja. Uposlednje dve godine na Sgedinskim lenjim izložbama su postrojeni umetnici sadašnje izložbe u Subotici. Oni označavaju svu naslednost osvetlenja daljneg korakana putu intelektualne table putokaza. Lajos Tandi (p. : Milan Lung) Fotó: Hernádi Oszkár Sipos István Enyedi Zoltán F. k.: Csanádi Géza — Szegedi Nyomda 82-1997 J I ! IZLOŽBA SEGEDINSKIH UMETNIKA SZEGEDI KÉPZŐMŰVÉSZEK CSOPORTOS KIÁLLÍTÁSA Szabadka ’82 május Városi Múzeum Subotica maja ’82 Gradski Muzej