Izvjesce Kraljevske Velike Gimnazije na Rieci, Fiume, 1882
I. Osebine danasnjega rieckoga narjecja. Devetnaesti viek imade tu veliku prednost nad predjasnjimi vjekovi, da je on prvi ozbiljno pokusao razne znanosti, sto ih predjasnji vjekovi gojise svaku zasebice, svaku po drugoj methodi, pribliziti jednu drugoj, priudesiti methodu jedne znanosti methodi druge znanosti, ne bi li tim nacinom kako riesio veliko pitanje 0 sudbini cieloga svemira i o sudbini stvorova, sto u svemiru prebivaju. Da se tomu cilju primakne, da pödigne veliku sgradu, u kojoj bi se bistrilo to pitanje, mora sakupljati materijal mnogih tisuca godina, razbacan koje kuda, a mora ga sakupljati po materijalnom i dusevnom svietu. S toga gledista nije mu nista prenizko, nista premaleno, nista preneznatno. Iz sakupljena materijala stao je on véé graditi tu ogromnu sgradu po jednoj stanovitoj osnovi — po jednoj methodi. Temelj toj ogromnoj sgradi je promatranje materijalnoga i dusevnoga svieta. Glavni resultat dosadanjega toga promatranja jest, da i materija i düh zivi véé mnogo tisuca godina. A zivot materijalni 1 dusevni nije opet nista drugo, no vjeéita miena, koja se obavlja po stanovitih zakonih. Ali ne mienjaju se tek individua hilo tjelesna bilo dusevna, nego i pojedini razredi, u koje ta individua spadaju, pojedini redovi, odjeli, dapace mienja se ko cjelina i cieli tjelesni i dusevni sviet. S te strane motrio je cieli svemir slavni Lyell, koj nam je predocio cieli zivot naşe planete ko polagano mienjanja njeno, s te strane motrio je materijalni dió na svemiru, zivotinjstvo i bilinstvo, poznati Darwin, aste strane motrili su ogledalo duse — jezike, dakle dusevni dió na svemiru, pjemacki uéenjaci B o p p i Schleicher.*