Horvát gimnázium, Fiume, 1883
4 mah iza toga lista manjka list 58., nadalje manjka list 63., dočim je list 65. samo na po iztrgnut. Po tome imade trsatska knjiga u cielom 45lista, ili ako uzmemo onu polovicu ко cieli list, ко što je to učinio nepoznati trsatski franjevac, imade u cielom 46 listova, a strane 92. Ja ću u ovoj razpravi citovati stranice, kako su u trsatskoj knjizi pobilježene, t. j. 113. stranu itd. ко 1. stranu sliedom do konca, ne obaziruć se naravno na gore spomenute iztrgnute listove (58. i 63.), te će prema tomu moći lahko čitatelj naći i u podpunoj knjizi citovano mjesto, ako se na nju kada namjeri. To je dakle ona ista knjiga, što no ju medju ostalimi spominje i Ivan Kukuljević-Sakcinski u svojoj „Bibliografiji hrvatskoj I. dielu (Zagreb 1860.)“ p. 21. sub. 192. pod naslovom: „Bernardin Fra, od Splita. Epistole i Evangjelja, sastavljene od bislcupah Finskog, Antivarskog i Zagrebačkog I. izdanje u Mietetti 1495. 4. str. 208.“ Jedino što mi smeta u Kukuljevićevom ovom naslovu jest onaj broj 4. iza broja godine, jer bi ono 4. značilo, da je prvo izdanje ove knjige u quart formatu, a ja vidim pred sobom knjigu u octavi. Posljednji je о toj knjizi progovorio, koliko mi je poznato, prof. Jagić u svom Archivu od god. 1877. p. 720. pod naslovom: „Zwei bibliographische Seltenheiten“ 1. Odkale doznajem, da se osim trsatskoga exemplara (za koga ne zna Jagić) znade pouzdano još za dva exemplara te knjige, od kojih se jedan nalazi u knjižnici zadarske gymnasije, a drugi bio jednom svojina prof. Kucharskoga, a poslije njegove smrti pripao je carskoj sveučilištnoj knjižnici u Odesi, gdje ga je i prof. Jagić vidio. Zadarski exemplar vidio sam i ja posliednjih uzkrsnih praznika kod prof. Maretića. komu je jugoslavenska akademija u Zagrebu povjerila, da priredi novo izdanje te knjige. Knjiga je štampana gotskimi pismeni u jednom stupcu. A što je knjiga štampana gotskimi pismeni, posve je shvatljivo, kad pomislimo, da je tekar 45 godina prije izdanja te knjige pravo započelo u obće štampanje knjiga i to u Mainzu 1450., odkale se širilo u susjedne njemačke gradove (Strassburg 1460., Bamberg 1461., Köln 1462.), a godine 1465. prenielo se prvi put u Italiju u mjesto Subiaco, god. 1467. u Rim, a god. 1469. u Mljetke i Milan, te da su i kod Talijana bili prvi tiskari Njemci i služili se