Gimnázium, Károlyváros, 1882
Kjesto ob uplivii zemljopisnog polozaja na razvoj ljudski. NapLsao SEVERIN BROZOVIÓ. 1. tkod. — Xjeslo ob obiiku granica. Predngo se jo zanemarivalo u svih narodih uóenje zemljopisa, öve éovjcíjonm druztvu toli potrebne znanosti, koja najvjernije i najjamije praloőuje i tumaíi poviest svijuh naroda i svih vjekova. Zomljopis je tako rektic znanost iiajnovijeg vremena. Ta §ta uradiáe stari narodi na tóm polju? Od Rimljana, osvojitelja öitavog za onda poznata svieta, srainota po nje dosta velika, nitko se tim skoro ne havi; a i ono mal», §to se o tóm napisalo ili narisalo, tako je nezgrapno i njili nodostojno, da je bolje o tóm ni ne govoriti, nego li jim odkrivati golotinju. Cini se, da su vrlo inalo ili niSta 6vráci bili n poznavanju zemlje i njenih stanovnika nego stari, dobrocudni Oiuir, kad nisu tako rekué ni veliéine, ni granica svoga carstva toéno poznavali, a nekmo li da bi bili prouéili koji njegov dio i opisali mu stanovnike, il se brinuli za daljne kője krajeve, izvan granica dráavnili, gdje ili joá ima, kud li se protezu i kakovi su. Istom drei, táj daroviti, al ujedno i nesloini, te pri koncu i izkvareni narod, ti pocetnici mnogih uzviáenih ideja, odmakoáe i u zemljopisnoj znanosti podaleko. Sliedom ujihovim krenuäe joá veéim marom 1 gorljivijom áestinom pobozni Arapi. Nu istom krizoboji i selitba zapadnjaka k bajnom tóm i 6arobnom iztoku, raztvori i skiue koprenu, u kojoj se je sakrivao. Istom onda, kada je 6ovjek vidio sa vrhunca svog domaceg brda, da joä ima brda i dolina u daljini, kad je vidio sa svog Zala, spustiv